Pets

Ovo je jedna od najstarijih pasmina pasa na svijetu, možete je upoznati i u Hrvatskoj

XOLOITZCUINTLE, poznat i kao meksički bezdlaki pas, jedna je od najstarijih pasmina pasa na svijetu. Povijest ove pasmine isprepliće se s poviješću drevnih civilizacija s područja Meksika, čemu svjedoči i samo ime pasmine – Xoloitzcuintle dolazi od astečkih riječi Xolotl, bog munja i smrti, i Itzcuintli, što znači pas.

U razgovoru s Martinom Vukom, vlasnicom registrirane uzgajivačnice Ramberra Reina iz Zagreba, dobili smo dublji uvid u ovu fascinantnu pasminu, koja se rijetko viđa na našim prostorima.

Kao profesionalna handlerica pasa, Vuk je u Europi živjela i radila s meksičkim bezdlakim psima u Europi. Kasnije ih je otišla vidjeti na njihovoj najvažnijoj izložbi koja se održava u SAD-u, gdje planira ići i ove godine, nakon čega slijedi dodatna edukacija s uzgajivačima iz Meksika. Izložbe i rad s različitim pasminama omogućili su joj da prepozna pasminu koja najbolje odgovara njezinoj osobnosti, životnom stilu i estetskim preferencijama, a Xoloitzcuintle se ispostavio kao savršen izbor.

Jedinstveni izgled i temperament meksičkog bezdlakog psa

Iako ih većina ljudi poznaje po bezdlakosti, Vuk ističe da Xoloitzcuintli dolaze u dva varijeteta – odlakanom i bezdlakom. Oba varijeteta su ravnopravna i na izložbama i u uzgoju. Nadalje, meksički bezdlaki psi dolaze u tri veličine – mali, srednji i veliki. U uzgajivačnici Ramberra Reina nalaze se veliki psi, čija visina iznosi od 45 do 62 centimetra u grebenu.

Ono što ovu pasminu čini posebnom nije samo njihova fizička pojava, već i temperament.

“Izrazito su lojalni, senzibilni, puni energije i pametni”, izjavila je naša sugovornica. “Osim toga, oni su čuvari. Nisu ‘guard dogs’ kao njemački ovčari, već su ‘watchdogs’, što znači da spavaju s jednim okom otvorenim i ništa im ne može promaknuti. Sve će vam javiti. Jako se vežu za jednu osobu i jako vole svoju obitelj, dok su prema ostalima pasivni.”

No, nisu psi za neiskusne vlasnike jer je u njih potrebno uložiti puno vremena i truda kako bi se prilagodili životu u modernom društvu.

“Važno je napomenuti da je riječ o primitivnoj pasmini, jednoj od najstarijih na svijetu, što znači da je njihov mozak prilagođen preživljavanju u meksičkoj divljini. Ova naša moderna i industrijska vremena za njih su, na neki način, nepoznanica. Trebate puno raditi s njima i posvetiti im se u prvoj godini života, ali kada prođu socijalizaciju i habituaciju, ne mogu biti bolji”, objasnila je vlasnica uzgajivačnice.

“Ono što je kod njih bitno jest da traže čvrstu ruku koja će ih usmjeriti. No, važno je naglasiti da najbolje reagiraju na nježan odgoj, s fokusom na nagradu. Sve mogu, ako im to smireno objasnite, a ne kroz vikanje, udaranje i slično. Kod njih to nikako nije dobra ideja i takav odgoj ne funkcionira na ovim psima. Kada viknete na njih, razmislit će o tome hoće li vas poslušati, ali ako ih lijepo pozovete, dolaze odmah”, dodala je.

Kako bi se prilagodili različitim podražajima i mogućim stresorima, štenci iz uzgajivačnice Ramberra Reina prolaze kroz ranu neurološku stimulaciju (early neurological stimulation ili ENS) koja započinje kada su stari tri dana, a završava kada su stari 16 dana. ENS pomaže u razvoju primitivnih pasmina.

Nakon 16. dana odmah kreće socijalizacija i habituacija. Vuk naglašava da se uzgojem bavi kako bi osigurala štence za daljnju selekciju, zbog čega joj je bitno da od samog početka odradi sve što je potrebno kako bi imala dobro odgojene pse.

Uzgoj meksičkih bezdlakih pasa ne dolazi bez izazova

“Stari Azteci vjerovali su da Xoloitzcuintli pomažu u zagrobnom životu, zbog čega su ih žrtvovali. Iako su jedna od najstarijih pasmina, njihova populacija se u jednom trenutku izrazito smanjila i bili su pred izumiranjem”, objasnila je Vuk. “Zahvaljujući trudu nekih ljudi, pasmina nije izumrla, ali populacija i genetski bazen i dalje nisu veliki.”

Mala populacija pasa, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, znači da uzgajivači koji žele kvalitetnije jedinke, moraju svoje pse pariti s primjercima iz inozemstva.

“Najveći izazov mi je što ciljam na kvalitetu. Recimo, ženka koja mi je bazna, uvezena je iz Meksika, a mužjak s kojim se parila živi u Rusiji. Iako bih ih mogla pariti bliže, ako ciljam na kvalitetu, moram ići dalje”, pojasnila je vlasnica meksičkih bezdlakih pasa.

Izrazito zdrava i inteligentna pasmina

Iako imaju mali genetski bazen, riječ je o zdravim psima, koji nemaju specifične nasljedne bolesti. Ipak, ozbiljni uzgajivači moraju biti oprezni.

“U pravilu su jako zdrava pasmina, nismo primijetili neke specifične zdravstvene probleme. No, svi odgovorni uzgajivači koji drže do svog uzgoja kontroliraju srce, kukove, oči i laktove”, pojasnila je Vuk.

Nadalje, potencijalni vlasnici moraju biti svjesni da je Xoloitzcuintle kućni pas i stalno želi biti uz svoju obitelj, zbog čega nikako ne smije živjeti isključivo vani. Potrebno mu je puno tjelovježbe i mentalne stimulacije kroz učenje raznih trikova, ali nakon napornog treninga, želi biti u kući uz svoje vlasnike.

Isto tako, Xoloitzcuintli su prilagođeni sunčanom i toplom vremenu, ali teže podnose niže temperature te im je potrebna dodatna zaštita kada temperature padnu u minus. Tolerancija na nepovoljne vremenske uvjete razlikuje se od psa do psa.

Vuk ističe da je koža Xoloitzcuintlija slična ljudskoj – potamni nakon izlaganja suncu i ponovno posvijetli u hladnijim mjesecima, a ponekad im je potrebna i dodatna hidratacija. Na svojim psima po potrebi koristi Neutrogeninu kremu, ali ne pretjeruje jer s tijela ne želi ukloniti prirodne masnoće.

Dodatni savjeti za potencijalne vlasnike

Budući da su meksički bezdlaki psi rijetka pojava u Hrvatskoj, na našim prostorima ne postoji poseban klub za vlasnike ove zanimljive pasmine. No, Vuk navodi Nordic Club iz Zagreba i Hrvatski kinološki savez kao idealna mjesta za detaljnije informacije o Xoloitzcuintlima.

“Ono što bih htjela naglasiti jest to da bilo tko tko uopće razmišlja o ovoj pasmini, mora dobro istražiti pozadinu psa. Ovo nije agresivna pasmina i psi ne smiju biti agresivni. Ne smiju biti ni plahi, ali smiju biti nepovjerljivi prema strancima”, izjavila je Vuk te dodala da Xoloitzcuintli nisu agresivni ni prema drugim psima, a do incidenata može doći samo ako imaju traume iz prošlosti ili nisu ispravno odgojeni.

Također, vlasnica uzgajivačnice napominje da ovi psi definitivno nisu za početnike: “Meksikanci nisu za ljude koji nemaju iskustva i koji nemaju čvrstu ruku. Bitno je da osoba koja radi s njima zna što radi. To znači da trebaju iskusnog čovjeka, ali kada se odgoje kako spada, mislim da su najbolji na svijetu.”

Za više informacija o uzgajivačnici Ramberra Reina i meksičkim bezdlakim psima posjetite njihovu Facebook stranicu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *